Iako su u policiji i pravosuđu zadržani kadrovi bivše vlasti SDP-Alijanse, visoki predstavnik Pedi Ešdaun je optužio vladajuću SDA da vrši politizaciju policije. Kako bi SDA mogla politizirati policiju kada nema nikakvog uticaja na policijske organe, koji su politizirani još od bivše vlasti? Šta je pozadina ove sulude optužbe?
Visoki predstavnik Pedi Ešdaun izgovorio je jednu od najvećih besmislica u povijesti teatra apsurda na bh. političkoj sceni. Rukovođen paljanskom propagandnom maksimom da je napad najbolja odbrana, Ešdaun je ustvrdio da – “SDA vrši politizaciju policije”! To je jednako nevjerovatno kao kad bismo rekli da je Sadam Husein upravo izabran za premijera Velike Britanije.
Kako neko ko je razvlašćen, kome upravo OHR nije dozvolio da u kapacitetu izbornih rezultata uspostavi vlast, i ko je najdeblje zakinut na pozicijama policije i pravosuđa, kojima vladaju kadrovi bivše vlasti – kako takav neko može vršiti politizaciju policije?! To zna samo Ešdaun, savremeni kolonijalni imperator, koji je jedini odgovoran za politizaciju policije, u cilju satanizacije i kriminalizacije bošnjačkog naroda. Ali, on zna i da je ispaljivanje ovakvih nebuloza racionalan način da se zamagli i sakrije suština policijske države koja vlada na teritoriji sa bošnjačkom većinom.
Ešdaunove sulude optužbe
Ešdaun je, u prisustvu komesara Policijske misije Evropske unije (bivši IPTF) Svena Frederiksena, optužio SDA da upliće politiku u policiju, te da ugrožava neovisnost policijskih organa. Koliko se sjećamo, Ešdaun je bio Ešdaun i kada je ovim frtaljom Bosne vladala SDP-Alijansa, koja je po ideološkom diktatu smjenjivala tzv. nepodobne i postavljala svoje kadrove, iz komunističkih vremena, ali se to Ešdaunu nije činilo kao politizacije policije. Za njega politizacija nije ni kada ti isti kadrovi, dovedeni u policiju iz komunističke penzije, ostanu do danas, bezbeli da služe onome ko ih je doveo.
Po Ešdaunu, politizacija je kad SDA, kao pobjednička stranka, već dvije godine ne uspijeva depolitizirati policiju i osloboditi je od kadrova SDP-Alijanse, koji su osnovni uzrok destabilizacije sigurnosnog stanja, jer podržavaju razne kriminogenosti, s ciljem optuživanja aktuelne vlasti za haos. Ispada da se istinska depolitizacija policije dogodila kada je vlast SDP-Alijanse posmjenjivala kadrove bivše vlasti, pometala svoje ljude, i onda proglasila depolitizaciju, uz obavezu da metnuti kadrovi budu na partijskoj liniji.
Lažno depolitizirana policija danas je u službi bivše vlasti, čija je ambicija prikazivanje haosa kao uzroka za povlačenja SDA, nakon čega bi vlast bio onaj koji je to bio do povratka SDA, dakle, Lagumdžija. Zadržavanje Lagumdžijine policijske države u organima sigurnosti i pravosuđa odveć je politička evergreen tema, ona je bjelodana, svima znana, kao što je općepoznato i da je Ešdaunov OHR isključivi krivac za blokadu bošnjačke demokratske volje da se živi u slobodnom i demokratskom društvu, a ne pod strahovladom policijske države; otud je nakaradna Ešdaunova namjera da nam SDA prikaže kao agresora na tobožnju policijsku neovisnost, kad svi znamo, i vidimo, i iz dana u dan se uvjeravamo – da je policija u službi Zlatka Lagumdžije i krnjeg SDP-a, koji su marionete srpsko-hrvatske mafije iz Karađorđeva.
Šta je onda Ešdaun htio postići sa jednom suludom optužbom, ravnom nezamislivim nebulozama, poput mogućnosti, recimo, da Jevreji koji su stradali u Drugom svjetskom ratu budu organizatori i sponzori Hitlerove Nacional-socijalističke stranke. Otprilike, tako. SDA, kao žrtva zavjere, proglašena je agresorom na okupirane institucije u koje ne može primirisati, i iz kojih se, pod državnim logotipom, kreiraju i vode sve kampanje protiv SDA, protiv Bošnjaka i Bosne.
UDBA je ustala iz mrtvih
U odnosu na realitet, Ešdaunove riječi djeluju kao naučna fantastika. On kaže: “Neki u SDA kao da ne razumiju da su prošli dani kada su političari mogli kontrolirati policiju. Moramo usvojiti nove standarde, evropske standarde, umjesto starih komunističkih. Ja ću osigurati da se ti stari dani ne vrate”.
Svaka od ovih nebuloza zavređuje zaseban komentar, ako ne i cjelovit tekst, jer je nemoguće Ešdaunovu hipokrizijsku predstavu promatrati van svih konteksta nastavka međunarodne zavjere protiv Bosne i Bošnjaka. Prvo, prije svega SDP ne razumije, jer od njega nije traženo da to razumije, kako su prošli dani kada su političari, i to komunistički, kontrolirali policiju.
Očito je da komunistički karavakat nije prošao, jer bosanski sljednik Komunističke partije i danas, kao i prije pada Berlinskog zida 9. novembra 1989., kontrolira policiju, i to uz pomoć istih udbaških kadrova. Drugo, OHR i evropski policajci su najveća prepreka usvajanju evropskih standarda, jer insistiraju na svojim slijepim poslušnicima u policiji, a koje im izdašno servira krnji SDP; dakako, OHR-u su u policiji potrebni podobni, a ne sposobni, jer će tako lakše sprovoditi globalni plan za BiH, kojeg nema bez satanizacije Bošnjaka i poravnavanja krivice za rat u BiH. Treće, Ešdaun ne samo da nije osigurao da se stari komunistički dani ne vrate, već im je upravo on nadahnuo novi život, digao ih iz mrtvih, iz turobne, staljinističke prošlosti ove zemlje, i smjestio ih ravno u sadašnjost, da budu vjernija kopija od svoga originala.
Uz konstataciju da se najgori pritisci od strane SDA na policiju vrše u Unsko-sanskom, Goraždanskom i Sarajevskom kantonu, te uz uputu komesaru Frederiksenu da najpozornije prati situaciju u ovom kantonima, Ešdaun se u nastavku, u maestralnom frazeološkom stilu, uživio u ulogu dušebrižnika i spasioca depolitizrane policije: “Ovakva praksa prijeti ugrožavanju vladavine zakona i uvođenja evropskih standarda u obavljanju policijskih poslova. Obični ljudi ove zemlje žele da policija služi njima, a ne pojedinim političarima. Građani moraju biti vlasnici policije. Neke stranke upravo su sada prijetnja tome.” I na ovo bi, kao i na sve prethodno, valjalo ispostaviti račun sa desetinama dokaza o vladavini Lagumdžijine hunte, koja je uprkos izbornom porazu zadržala ideološku kontrolu nad policijskim i pravosudnim organima.
Zašto nije smijenjen Miletić
Ešdaun je izlganje zahladio sa ruženjem policijskih funkcionera, da ne bude baš da je SDA kriva za sve, a da u policiji nema tih opasnih kolaboracionih snaga, koje pristaju da budu marionete, naravno, bošnjačke nacionalističke politike. On je upozorio i policijske zvaničnike da se ne smiju baviti politikom, te je najavio da će odlučno reagirati protiv onih koji budu policiju i svoju funkciju stavljali u službu politike. Odlično! Ne postoji ni jedan jedini dokaz da je neki kadar SDA u policiji sprovodio politiku SDA, a postoje stotine dokaza da su kadrovi krnjeg SDP-a sprovodili srpsko-hrvatsku politiku Zlatka Lagumdžije.
Recimo, ako je Ešdaun baš toliko odlučan da smjenjuje policijske funkcionere koje uhvati na politikantskom zlodjelu – zašto dosad nije smijenio Zlatka Miletića, direktora Federalne Policije?! Postoje nebrojeni dokazi, a između ostalog i fotografije kahvenisanja direktora Federalne policije sa liderom opozicionog i krnjeg SDP-a Zlatkom Lagumdžijom, ali, haman, sve to nije dovoljno da bi Ešdaun ustvrdio kako je njegov favoriti Miletić do grla u politici. Jakako, Ešdaunovo upozorene se odnosilo na sve policijske funkcionere i službenike koji bi možebit stupili u bliskiji kontakst sa SDA, ali ne i na sve one koji već mjesecima plivaju u baruštinini krnjeg SDP-a.
Vlada FBiH je dosad odbacila dva izvještaja direktora Federalne policije Zlatka Miletića, jer je procjenjeno da su pisana neprofesionalno, sa ideološkim floskulama i osudama, a ne sa konkretnim činjenicama koje kazuju o pojavama koje ugrožavaju sigurnosno stanje. Očito je da je direktora policije Miletića, po komunističkom obrascu, više zanimala moralno-politička sfera, nego li sfera kriminala, prostitucije, narkomanije i drugih faktora koji ugrožavaju normalan žuvot u ovom dijelu Bosne. Izvještaji, dakle nisu usvojeni, a Ešdaun očekuje da mu federalni premijer Ahmet Hadžipašić pošalje neka pojašnjenja u vezi s tim, umjesto da pojašnjenja traži od svog namještenika Zlatka Miletića; naime, federalna Vlada nije ni postavljala Miletića, te ne može biti ni odgovorna za propuste u njegovom radu, uključujući i oba izvještaja koja bi još jedino mogao, po stilistici, usvojit centralni komitet komunističke partije, ili nadležni partijski organ krnjeg SDP-a.
Sami ovi izvještaji su dokaz da je Ešdaunov miljenik Zlatko Miletić jedan vispreni partijski poslušnik. I to partije koja je u dubokoj opoziciji, a koja i danas, u svim značenjima hunte, vlada ovim dijelom Bosne.
Odgovornost OHR-a za bezbjednosnu katastrofu
Na žalost, bošnjački političari neće proturječiti Ešdaunovim egzibicijama, iz poznatih razloga: mogli bi nestati sa političke scene. Ešdaunu bi valjalo objasniti, ako je već to slučajno zaboravio, da su svi policijski komesari po kantonima, koji imaju apsolutističke ovlasti, postavljeni silom OHR-a i bivšeg IPTF-a, a da ni u jednom segmentu o tim imenovanjima nije odlučivala vlast. Dakle, kantonalni komesari, kao i direktor Federalne policije, su apsolutni kadrovi OHR-a, koji ih je postavio po protektoraškom obrascu, i kojemu su jedino odgovorni. Kako onda ma koja stranka može uticati na apsolutnu moć policijskih komesara, izuzev ako nije riječ o stranci preko koje OHR ostvaruje svoje interese?!
Prisjetimo se, i Munir Alibabić, smijenjeni direktor FOSS-a, postavljen je silom, a ne demokratskom voljom, jer je bivši komandant američkih snaga u BiH ultimativno zahtijevao od tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Beriza Belkića da isključivo Alibabića predloži na ovu funkciju. Kada je Alibabić smijenjen, u jednoj od pozorišnih predstava Pedija Ešdauna, više ni jedan bošnjački kandidat nije dobio podršku OHR-a, što je ništa drugo do miniranje bošnjačke obavještajne sigurnosni.
Ešdaunova kleveta o pritiscima SDA na policiju je obična, ali djelatna – glupost. Bilo bi korisnije da je Ešdaun objasnio javnosti kako je moguće da OHR-ovi kantonalni komesari dosad nisu razriješili ubistva Ugljena i Leutara, kao ni naručioce i pozadinu terorističkih napada po Sarajevu u avgustu ove godine. Kriminalitet je u stravičnom porastu. Ne treba mnogo pameti da bi se zaključilo da je bezbjednosna situacija bila stabilnija dok policijski sistem nije preuzet od međunarodnog faktora. Odgovrnost za katastrofalno bezbjednosno stanje snosi Ešdaun, jer su OHR i Policijska misija Evropske unije totalitarni vlasnici policijskog sistrema u ovom dijelu Bosne. Policija je njihova. …Kao i odgovornost. SDA s tim nema ama baš nikakve veze.
Piše: Fatmir Alispahić
Sabah, New York, 19.11.2003.