Iako je promocija Instituta sevdaha bila čisti kulturološki čin koji se ničim nije doticao politike, urednica Federalnog radija Dunja Jelovac je ovu svečanost dovela u vezu sa – nacionalizmom, fašizmom i terorizmom.
Postoje li granice drskosti i morbidnosti medijskih agenata Munira Alibabića i Zlatka Lagumdžije? NE POSTOJE. Nema kraja toj patologiji koja se hrani izmišljanjem islamskog terorizma na svakom koraku. Samo bi izvitoperen um mogao osnivanje naučno-istraživačke ustanove Institut sevdaha dovesti u vezu sa – nacionalizmom, terorizmom i fašizmom. Nisu to učinili redovni medijski organi policijske države, Slobodna Bosna i Oslobođenje; učinio je to Federalni radio, u emisiji Crno, bijelo, sivo, putem svoje urednice Dunje Jelovac, inače, dugogodišnje saradnice Senada Avdića.
Srbi i Hrvati kao bošnjački nacionalisti
Preko 1000 ljudi koji su bili prisutni na promociji Instituta sevdaha, Fondacije Omera Pobrića, 14. II 2003. u BKC-u, svjedoci su kulturnog i naučnog digniteta ove svečanosti. U uvodnim obraćanjima su Dr. Selma Ferović i Mr. Tamara Karača-Beljak, naše dvije najpoznatije naučnice iz oblasti sevdalinke, govorile o značaju osnivanja ove institucije. Potom je pročitano pismo člana Savjeta Instituta akademika Abdulaha Sidrana. Potom su veliki orkestar i hor Omera Pobrića izveli deset nepoznatih sevdalinki. To je sve.
Federalni radio nije zabilježio ništa od svega ovoga. U najavi priloga u povodu osnivanja Instituta sevdaha rečeno je sljedeće: Govorimo o danas živim posljedicama duge i mračne historije zloupotrebe kulture u nacionalističke i svake druge nečiste političke ciljeve. Dakle, profesorice Ferović i Karača-Beljak su bile tu da promoviraju nacionalističke ciljeve? Bezbeli je riječ o bošnjačkom nacionalizmu. Ali, sastav promotora, kao i članova Savjeta Instituta je multietnički! Kako Tamara Karača, Josip Pejaković, Gordana Topić, Gradimir Gojer i drugi nebošnjaci koji su se okupili oko Instituta sevdaha mogu biti u službi bošnjačkog nacionalizma?!! Svima njima autorica priloga poručuje: – Zahvalni smo im što su nam servirali gotovo idealan primjer na kojem možemo govoriti o svim prethodnim pokušajima upotrebe kulture od strane političara za tzv. više ciljeve – te sljedećom rečenicom vrijeđa i organizatore i publiku: – Potrudili su se da publiku čini socijalni sloj podoban za manipulaciju. Ovdje su izrečene grube neistine. Dogodila se svečanost koja nikakve veze nije imala sa politikom, izuzev u ambiciji autorice da vidi nešto čega nema. Niko od govornika nije pomenuo ni jednu riječ koja bi konotirala političko značenje. Govorilo se o kulturi! Drugo, ulaz je bio slobodan, oglas je emitiran ne nekoliko rtv stanica, tako da niko nije mogao pozvati publiku čiji je socijalni sloj podoban za manipulaciju. Autorica nije navela ni jedan primjer te izmišljene manipulacije. Činjenica da se u publici našlo barem 50-tak sarajevskih univerzitetskih profesora, 20-tak književnika, te brojne javne ličnosti i viđeniji intelektualci, da je bila nazočna sarajevska čaršijska krema, svjedoči da se radi o svjesnom sataniziranju ovog kulturnog događaja.
Napose, Institut je namjerno osnovan na Valentinovo, koje je palo na treći dan Bajrama, tako da su svi govornici posebno isticali tu znakovitu koincidenciju koja svjedoči da se u sevdahu stapaju i multikulturalnost, i ljubav, i bošnjačko-muslimanski kulturološki otisak prsta. Pravi bi nacionalisti sigurno izbjegli osnivanje Instituta sevdaha na Valentinovo, kao kršćanski praznik koji nema nikakve veze za islamskom tradicijom. U Bosni, pak, sve što se tiče kršćanske tradicije, prožima se i sa multikulturalnim bićem bošnjačkog naroda.
Umjetnici sevdaha su u vezi sa terorizmom
U nastavku teksta moram govoriti u prvom licu. Autorica je iskasapila intervju sa mnom, kao sa jednim od promotora Instituta, i tendencioznim komentarima pokušala na silu dokazati da je riječ o nacionalističkom događaju. Rekao sam: Da bismo opstali mi se moramo brinuti o svojim vrijednostima, a sevdalinka je naša bosanskohercegovačka zajednička vrijednost. Dakle, iako sam potencirao sevdalinku kao multikulturalnu činjenicu, autorica zaključuje da je – Alispahić kao prioritet istakao osvješčivanje i to naravno nacionalno, bošnjačkog naroda i to ni manje ni više nego sevdalinkom.
Na pitanje o političkim konotacijama u vezi sa Institutom sevdaha, rekao sam: To je stvar bolesti nekih medija da čisti kulturološki čin dovedu u vezu sa politikom. Dakle, iako sam bio decidan da je osnivanje Instituta sevdaha čisti kulturološki čin, autorica zaključuje da je – Alispahić svjestan činjenice da ovakav jedan skup u našoj zemlji mora imati i političke konotacije.
Bez obzira na moju decidiranost, autorica srlja dublje u povezivanje Instituta sevdaha i politike. Čak šta više ona umjetnike sevdaha povezuje sa – terorizmom! A evo i kako. Autorica kaže: No da je u cijeloj priči politika itekako prisutna govori i podatak da je grupa izvođača sevdaha potpisala peticiju za oslobađanje od optužbe svih procesuiranih za slučaj Pogorelica i time stekla krajnje negativan imidž u javnosti. Prvo, Institut sevdaha nema nikakve veze sa ovom peticijom, niti je Pogorelicu ili peticiju iko pomenuo, niti su na promociji Instituta nastupili Beba Selimović, Ljubica Berak, Meho Puzić i većina onih koji su potpisali peticiju za Pogorelicu. Drugo, tvrdnja o krajnje negativnom imidžu u javnosti je stvar ličnog mišljenja autorice, a ne objektivnosti Federalnog radija.
Potom autorica govori o sarajevskim demonstracijama protiv rata u Iraku i zaključuje da su tamo – bili umjetnici i intelektualci koji nisu učinili ništa zbog čega bi ih se dovodilo u vezu sa terorizmom i zbog toga još uvijek uživaju povjerenje javnosti. Slijedom logike, potpisnici peticije za Pogorelicu su – u vezi sa terorizmom, pa ne uživaju povjerenje javnosti. Opet, kakve to veze ima sa Institutom sevdaha!?
Kao biber po pilavu u prilogu slijedi izjava bivšeg boksera i sadašnjeg profesora književnosti Envera Kazaza. Kazaz kaže: Univerzitetski profesori, Akademija nauka i sva intelektualna bulumenta vrlo dobro radi na instaliranju novog fašizma u Bosni i Hercegovini.
Autorica je konačno dobila što je tražila: Institut sevdaha je instaliranje novog fašizma. Prethodno je već, ona sama, Institutu sevdaha nalijepila etikete nacionalizma i terorizma.
Ako je briga o sevdalinci fašizam i terorizam, onda su četnici i ustaše tek violinisti koji kamom sviraju na ljudskim vratovima.
„Walter“, br. 46, 6. III 2002.