Zašto je SDP nasilno pretvoren u totalitarnu organizaciju, u kojoj su vrline: paranoičnost, degeneričnost, klimoglavost? Da li zato što bi demokratski ambijent razgolitio hohštaplere i kriminalce kojima je SDP sredstvo da kvislinški vladaju i da se esdeaovski obogate?!
U mjesecu maju kad ruže cvjetaju dogodiće se Kongres uvehle Socijaldemokratske partije BiH. Nazire se da će ovo događanje demokratije biti izetbegovićevska politička hutba, koja će produžiti monološki dijalog čobanluka i ovanluka. Biće aplauza, vibratora, ozarenih telećih glavuša, hvalospijeva Staljinu i Partiji, a da se neće čuti ni trun kritičkog stava prema svemu što je u SDP-u trebalo biti bolje, a nije: jer je SDP danas isto što i SDA jučer, možda i gore, i opasnije, jer iza unutarnjeg, ali i budućeg vanjskog totalitarizma u SDP-u stoje OHR i OSCE, sa garancijom da SDP-u ne treba alternativa. Kakva je razlika između komunističke crkve, i ovog plafona demokratije koji nam je nametnut u vidu djevice Zlatkije? Mehanizam bezrezervnog favoriziranja SDP-a od stranaca ugrozio je demokratiju i s vana i iznutra: prvo, politički život u BiH je potlačen okupatorskim centralizmom koji favorizira svoje konobare; drugo, konobarske stranke su inficirane neprirodnim sistemom vrijednosti, u kome se hijerarhija gradi na dokazivanju odanosti prema tutorima, a ne prema ideji BiH, demokratije, humanizma. SDP je, blagodareći na(r)cistoidnoj gladeži svoga lidera, gurnut u bezizlaz sluganske robotike, odrođene od naroda i patrioljublja.
Krmatorium vrtiguzum
Geneza truleži u SDP-u začetak ima u kuplerajskom spoju tutorske nakane protektora sa strašću za vlašću koja je nadjačala moralne i patriotske kodekse u SDP-u. Umjesto da SDP istraje na principima socijaldemokratske i bh. ideje, što podrazumijeva kontinuiran kritički odnos spram neprincipijelne međunarodne politike u BiH – ova Stranka se pretvorila u kvislinški parlafon OHR-a i OSCE-a. Taj prostitučki odnos: ja tebi vlast, ti meni dušu – odveć je nadišao proporciju tarife; odveć se vrtiguzi u SDP-u takmiče da ulove konjski ud, da ih razdere na 49:51, da ih nema, a da ih ima u skalimeriji novih vrijednosti u kojoj se ljubav prema BiH smatra najvećim grijehom.
Međunarodnu politiku u BiH nije teško definirati kao antibosansku, konektiranu na srpsku i hrvatsku hegemoniju koja se ostvaruje zatiranjem Bošnjaka, kao naroda od čijeg nacionalnog izumiranja ovisi realizacija dugoročnog plana za stabilnost BiH. Biti sluga te ubogo degenerične politike znači potpisati mazohističku kapitulaciju svoga moralnog creda. Politika SDP-a ne samo da je kapitulirala pred kuplerajskom ponudom, već se i kreativno uključila u nadgradnju krstaške zamisli. SDP amabaš nikad ne reagira na sistemske terorističke napade na bošnjačke povratnike; valjda računa da bi javnom osudom mogao povrijediti konstitutivne teroriste. Od Mostara prema Stocu porušeno je oko 200 kuća bošnjačkih povratnika, ali SDP i njegove medijske i nevladine filijale šute jer nije multikulturno razdvajati narode. Šutila je i SDA, ali ova stranka se od osnivanja hrani u pelenama. SDP-ovsko ukidanje selama u Maglaju, okretanje krmadi kod Lukavca, proganjanje mudžahedina u Bočinji, kao da su bijesni psi a ne mirni vjernici, strastveno deložiranje naših ljudi pod vedro nebo, posebno bošnjačke inteligencije, inkvizitorsko proganjanje neistomišljenika, sataniziranje bošnjačko-muslimanske baštine, itd. – ipak spadaju u soficticirane oblike mazhohističkog dokazivanja odanosti Velikom Bratu. SDP je i po vertikali i po horizontali hipnotiziran idejom bezrezervne poslušnosti u sprovedbi nakana međunarodne zajednice u BiH; iste one koja je zdušno pomagala genocidno ubijanje BiH, a koja danas drugim sredstvima okončava katilnuk započet 6. aprila 1992. godine.
Kongres SDP-a je dakako statuarna obaveza, ali i prilika da su u maniru sleta drugu Titu izrežira poltronska uspavanka, kojom će se u slavu vlastite propasti klicati obmani.
Esdepeosaurus mutavoid
Bezbeli će se navest da je populističkom progresijom porastao natalitet SDP-a, da je mudro rukovodstvo zaslužno za pobjedu na izborima, da je na djelu ekonomska renesansa, reintegracija BiH, itd, itd. Pošto su iz SDP-a očišćene opasne političke grupacije, tj. prvoborci koji uočavaju razliku između povijesne zadaće SDP-a i ove sluganske stvarnosti, čime su terorom gmizavaca prosječnosti ućutkani preostali esdepeosaurusi – neće se dogoditi ništa. Sudeći po tajnom biranju mutavoidnih delegata za Kongres, vladat će disciplina klimanja glavom bez prepona. Kinderlidera budućnosti nema ko upitati: Zašto je pristao da projektom Alijanse betonira etnonacionalne aparthejde s lijeva i s desna, a da na ovih 24 odsto bh. teritorije kao jeftini kvisling sprovodi nastavak genocida nad BiH? Zašto nije ucijenio s&h igrače u OSCE-u i OHR-u, tako što bi tražio ponavljanje izbora, intervencije u Pravilima i propisima, ili usvajanje Izbornog zakona koji bi podržao multietničku vlast na cijeloj bh. teritoriji, a u skladu sa Odlukom o konstitutivnosti? Zašto je vlastohleplje stavio iznad interesa BiH, koja se feleričnim projektom Alijanse definitivno udaljava od imperativa reintegracije? Napose, zašto je SDP pretvorio u totalitarnu organizaciju, u kojoj su vrline: paranoičnost, degeneričnost, klimoglavost? Da li zato što bi demokratski ambijent unutar SDP-a skinuo gaće hohštaplerima i kriminalcima koji i u debelim i u tankim crijevima otvaraju tajne račune, da se poput svrgnutih mamlaza obezbjede za karavakat? Da li zato što je totalitarni SDP jedini način da se prikrije istinska priroda ovog Doriana Greja, koji bi u demokratskom ozračju bio rastavljen na svoje smiješne sadističke bolesti. Zar sve to vrijedi milenijske opstojnosti Bosne i Hercegovine?!!
Ovo vrijeme je jedinstvena prilika da se BiH za vavijek istrgne iz žrvnja nametnute sudbine. Snažan i uporan kritički stav prema kršenju međunarodnih pravnih, demokratkih i humanističkih standarda slomio bi srpsko-hrvatsku politiku OHR-a i OSCE-a. Tim prije što se danas i Srbija i Hrvatska hrane na tuđem kazanu. Bez otpora ubijanju BiH – odosmo u vražiju mater. SDP je svoju povijesnu revolucionarnu zadaću podredio izdajničkoj fukaraštini. Komandant Sava je mrtav. Ali se ranjenici još mrdaju…
Br. 23, 2. V 2001.