Imamo kapital memorije od pola stoljeća blagorodnog života
Danas će se u sjedištu OHR-a u Sarajevu po prvi put sastati članovi Upravnog vijeća Radio-televizije Federacije BiH, koje je Odlukom od 6. XII ‘99, usljed dvomjesečnog kašnjenja Paralementa Federacije, na mandat od četiri godine, imenovao visoki predstavnik Wolfgang Petritsch.
Odluka Visokog predstavnika o restruktuiranju javnog rtv sistema u BiH od 30. VII ’99. izazvala je podjednaku nelagodu u trookoj federalnoj glavi. Državotvorni amidžići su u koheziji informativnog sistema prepoznali ugrožavanje medijskih avlija. Gungula oko Erotela promovirala je odumiranje malignih medijskih sistema. Bošnjačko oko u glavi taman se zadovoljilo šućurli misijom na današnjoj RTVBiH, odakle duh planete Sarajevo nije nikada uočavao minorne, provincijalne, svebosanske okvire. U procesu kohezije odumire ta podjela medijskih interesa na pokrivanje kockastog kamenjara Erotelom i mashala zelenila signalom i znakom RTVBiH. Treće, futurističko oko, koje ima ambiciju kiklopa, opet je, kao u crtanom filmu, nagazilo na minu multietniciteta bez etniciteta. Zvaničnici naše budućnosti su naricali zbog preoblikovanja RTVBiH. Priručnik o radu Trabantovog karburatora bi možda, u svojstvu programskog dokumenta, mogao objasniti da se rekonstrukcija ne može izvesti bez rasklapanja, pročepljavanja i sklapanja dizni. Forsiranje krovnog, bosanskog i građanskog, i ignoriranje temeljnog etničkog momenta – samo može otežati pravljenje kuće koja, ni u kojoj varijanti, neće prvo dobiti lastavice.
Kada se nacionalna kultura i religija nađu van dometa uskotračnog političkog marketinga, biće to prostori pozitivnog naboja kojima je svojstvena težnja za tolerancijom i oplemenjenjem različitosti. Koliko se amidžići plaše demaskiranja ekskluzivititeta nad nacionalnim, toliko se i futuristi plaše spoznaje da ovdje ne žive Mary and John iz slikovnice o demokraciji. No, lakše je sa onima što sniju prijestol….
Otuda je shvatljivo hitro reagiranje vladajućih stranaka na izbor ljudi u Upravnom vijeću RTV FBiH. “Tko su ti ljudi?!” – uzviknuo je portparol HDZ Goran Tomić, a razni mediji jedva dočekali da prenesu robinzonsko otkriće. Ovo je jedina zemlja gdje se i na vijest o nečijoj smrti kaže: Koji je on faktor pa da umre?! Tako su osobe iz Petritschevog izbora počastvovane uvredom, a da niko nije upitao Gorana Tomića sa kakvim osobnim kredibilitetom može tvrditi da su Dunja Blažević, Marko Oršolić, Zlatko Dizdarević, Enes Duraković ili Slavko Kukić – baš nitko. Zapavo – tko je taj? Sa ili bez HDZ-a, svejedno je.
Portparol SDA je bio kud i kamo pristojniji. Po njemu, birani su politički podobni ljudi. Sabahajrula, Columbo! Petritsch je načinio golemu grešku? Trebao je birati ljude koji su 1993. proklamirali stvaranje šerijatske islamske državice na tlu BiH. Govoreći tada “o udarnim terminima u medijima, na radiju i TV”, portparol SDA je poručio: “Nemuslimanski materijali logično će biti na marginama produkcije i emitiranja”. Budući da se ni SDA ni njen portparol nisu odrekli programskog teksta iz 1993, logično je da vide grešku o odabiru ljudi za koje je marginaliziranje nacionalnih i ljudskih prava – stvar sramote.
U decenijskoj stihiji tragične političke tranzicije BiH smatralo se da svaki kamen valja okrenuti naizvrat jer: vrijeme je promjena. Rušenje crvenog totalitarizma ne znači i negaciju civilizacijskih kvalitativa bosanskog društva. Inače, to je destrukcija.
Poslije Drugog svjetskog rata u BiH je bilo mnogo više tuge i nepovjerenja. Danas mi imamo kapital memorije od pola stoljeća blagorodnog zajedničkog života. Za razliku od predaka, imamo i zašto vjerovati da u Bosni može biti lijepo.
Ima nešto što veže i ono i ovo vrijeme, a bez čega je neizvodiv projekat sreće za bh. narode. U ovoj zemlji ne može biti dobro dokle god su na pijedestalu legaliteta nacionalistički primitivizmi i dokle god se zakonom ne spriječi svako prekoračenje prostranstva slobode. U Bosni je valjalo kad za sebe nismo tražili više nego što smo bili spremni dati komšijama.
Posao u vezi sa RTV vrijedi čitati kao plemenitu nakanu da se u naše kuće, ravnopravno sa strujom, telefonom, vodom i odvodom, uvede i vizija trajnog mira i blagostanja.
„Oslobođenje“, kolumna Diwanhana, 14. XII 1999.